Štakori – noćna mora svakog kućanstva
˝Štakora uvijek ima toliko, koliko im čovjek svojim neredom i postupcima omogućuje.“–
narodna izreka
Pojava glodavaca u Europi datira još iz XII. stoljeća kada su crni štakori križarskim brodovima stigli na europsko tlo. Iako tada plahe životinjice, danas su oni potpuno srasli s ljudskom rasom i prilagodili se životu na zemlji. Vrlo su inteligentni, brzo uče, pamte i razmišljaju. Izdržljivi su i prilagodljivi. Mogu preživjeti i najteže uvjete života, ako imaju dovoljno hrane. Primarno su bili biljožderi, a danas se hrane otpacima koje nekontrolirano odbacujemo, zbog toga su uvijek u blizini čovjeka. U suštini nisu agresivni, no u nedostatku hrane postaju krvoločni, posebno ženke. Znaju napadati male životinje, ponekad ljude, a napadaju se i međusobno. Poznato je da štakori žderu svoje uginule, bolesne i ranjene članove čak i kad imaju hrane.
Zanimljivo je da štakorima neprekidno rastu zubi. Godišnje oko 13 cm. Stoga im je glodanje fiziološka potreba. Štakori mogu preglodati sve što nije tvrđe od njihove zubne cakline, zbog toga rade velike ekonomske štete.
Život i kretanje štakora
Žive u zajednicama. Zajednice mogu biti jako velike, a članovi su povezani krvnim srodstvom. Prepoznaju se po porodičnom mirisu. Zajednicom upravljaju vođe, najsnažniji mužjaci. Granice životnog prostora obilježavaju tjelesnim izlučevinama pa tako imaju odvojen prostor za stanovanje, kretanje, igru… Na tuđi teren ulaze vrlo rijetko, samo u nedostatku hrane.
Štakori su plahi i nepovjerljivi zbog toga se kreću uz rubove predmeta, zidova ili kroz otvore za instalacije i kanalizacijske cijevi. Na otvorenom prostoru kreću se kroz mjesta zaklonjena niskim raslinjem, živicom ili uz zidove objekata te krupniji otpad. Izbjegavaju osvijetljena mjesta.
Zdravstveni značaj glodavaca
Štakori imaju najveći značaj u prijenosu i širenju kuge. Osim kuge, štakori i miševi prenose i štakorsku i mišju groznicu, tifus, bjesnoću, tuberkulozu, infektivnu žuticu itd. Posrednici su u prijenosu zaraza na druge glodavce ili divlje životinje od kojih se čovjek zarazi jedući njihovo meso ili guleći kožu (tularemija). Uzročnike zaraznih bolesti najčešće šire onečišćenjem vode, namirnica ili površina i to urinom, fecesom, slinom ili sekretom. Uzročnike mogu prenijeti još i ugrizom (slinom, nečistoćom sa zuba) i ektoparazitima (buhe, stjenice, komarci…).
Kako se riješiti štakora u stanu?
Kako bi se spriječio ulazak glodavaca u stan potrebno je zatvoriti sve ulazne otvore dovodnih i odvodnih instalacija i ugraditi vrata s metalnim obrubom kao i ugraditi zaštitne mreže na prozore. Predlažemo i ugradnju zaštitnih mreža na odzračnike i ostale otvore te ugradnju ispravnih sifona i prepreka u kanalizacijskom sustavu. Obvezno je spuštanje wc daske.
Glodavce suzbijamo mehaničkim i kemijskim putem. Mehaničke metode prihvatljivije su u stanovima i kućama zbog zaštite ljudi i kućnih ljubimaca. Po dolasku u domaćinstvo pregledamo prostorije te utvrdimo put kretanja glodavaca i moguće otvore kroz koje su ušli. Nakon toga određujemo deratizacijska mjesta te postavljamo ljepljive tunele i ploče. Ljepljiva sredstva nemaju miris i ne izazivaju alergijske reakcije.
Isti postupak primjenjujemo i u vanjskim objektima (šupe, podrumi, tavani…), samo što u tome slučaju predlažemo kemijske metode. Tada u odgovarajuće kutije (plastične, kartonske ili metalne) stavljamo mamke i postavljamo ih uz rubove i u kutove prostorija. Kutije se ne bi trebale dirati niti premještati. Rok trajanja jedne deratizacijske kutije jest 6 mjeseci.